Porez ne sme biti prepreka dobrim preduzetničkim idejama da se pretoče u ozbiljan poslovni uspeh.
Svi koji žele da postanu preduzetnici, osim dobre ideje kao neophodnog preduslova za uspeh, moraju biti poreski pismeni. Slično je sa već postojećim preduzetnicima. Ukoliko žele da budu konkurentni i da traju, potrebno je da poseduju specifična znanja koja će im omogućiti da svoje poreske troškove dovedu do optimalnog nivoa. Međutim, ne samo da je bitno optimizovati poreske troškove, već je važno dobiti potpunu informaciju o svim poreskim dažbinama koje stoje pred preduzetnicima.
Neretko se dešava da preduzetnik tokom vremena sazna za još neko davanje koje ima prema državi. Prirodno, pošto nije znao ni da postoji, nije ga uključio u svoje kalkulacije pre otpočinjanja sopstvenog biznisa. To je jedan od najčešćih razloga zbog čega mnoge dobre preduzetničke poslovne ideje nikada nisu pretočene u ozbiljan poslovni uspeh. Kada obavljate određenu delatnost i godinama ste ubeđeni da uredno izmirujete sve svoje obaveze, usledi jako neprijatno iznenađenje kada saznate da to što plaćate i nije baš sve što treba, te da je određene troškove trebalo plaćati od osnivanja firme. Tada nastaju dva problema: jedan je finansijske prirode (nagomilan dug), dok se drugi odnosi na osećaj nesigurnosti koji se javlja kod preduzetnika. Ostaje stalno prisutan strah da će se u budućnosti opet pojaviti neki novi trošak.
Krenimo redom. Najpre se pojavi ideja. Manje ili više konkretna, tek ona predstavlja prvi korak u otpočinjaju samostalnog obavljanja delatnosti. Do ideje možete doći na različite načine. Ona čak može biti i tuđa, ali ste je vi pozajmili i o njoj počinjete da razmišljate. Tada otpočinje drugi korak – inkubacija. U pitanju je period kada sagledavate stvari što je realnije moguće, ali sa puno entuzijazma i vere. Period u kojem ne možete da se otrgnete od pomisli da bi bilo “baš dobro kada biste pokušali”.
Vaša početna ideja već dobija konkretnije obrise i vi počinjete da razmišljate koliko bi koštao biznis ukoliko biste se osmelili i počeli. To je već početak trećeg koraka. Razmišljate koliki bi bili poslovni troškovi (nabavaka opreme, materijala, sirovina, zakup prostora, transport…) i stavljate ih u odnos sa potencijalnim cenama proizvoda (usluga) koje biste nudili. Ukoliko uvidite da možete ostvariti lepu razliku između poslovnih prihoda i rashoda, donosite odluku o otpočinjanju sopstvenog biznisa (što je četvrti korak).
Dolazimo do ključne tačke. Imate ideju, imate računicu, ushićeni ste, doneli ste odluku i sada biste što pre da otpočnete obavljanje delatnosti. Međutim, od donete odluke i otpočinjanja, postoje bar tri koraka o kojima najčešće ne znate dovoljno. Praksa je pokazala da je još gore što gotovo da i nemate mesto na koje možete otići i saznati svešto vam je potrebno. Obično je problem sveobuhvatnost. Ne dobijate potpunu informaciju.
Recimo, možete dobiti informacije o poreskim troškovima, ali ne i savete kako da odredite šifru pretežne delatnosti koja vam ih može značajno smanjiti. Neko vam je rekao kako da popunite poresku prijavu, ali vam nije dao savet koji model oporezivanja je za vas najbolji. Dobili ste informaciju u koju filijalu Poreske uprave da odete i podnesete poresku prijavu, ali je propušteno da vam se kaže da postoji i Uprava javnih prihoda (to nije isto što i Poreska uprava), te da prijavljivanje nije završeno dok ne odete na oba mesta. Neko će vam kroz definisanje šifre pretežne delatnosti omogućiti da imate pravo na paušal, ali pre toga nije napravio analizu svih mogućih opcija koja bi možda pokazala da je za vas najisplativije da vodite knjige.
Upravo zbog svega navedenog, zamišljeno je da ovo mesto (gde čitate ove redove) bude tačka u kojoj se mogu dobiti sve ove informacije (a ima ih mnogo). Da se preduzetnik obuči i ohrabri. Da sazna pred kojim dilemama će se naći, ali ovog puta sa dobijenim preciznim instrukcijama kako da se ponaša i na koja pitanja sebi da odgovara kada se pred pomenutim dilemama nađe. Suština je u tome da se dođe do spoznaje svih poreskih (ne poslovnih) troškova koji stoje pred preduzetnikom, ali i do njihove visine. Ukoliko se poreski troškovi ne uključe u analizu, dobija se iskrivljena slika o profitabilnosti delatnosti kojom želite da se bavite. Kada se ne sagledaju ove dažbine ili ne optimizuju, dobit se lako pretvori u gubitak i nađete se na korak od zatvaranja firme.
U pogledu optimizacije poreskih troškova sa pravom se može reći da ona počinje pravilnim odabirom šifre pretežne delatnosti. Pogrešno je tvrditi da je u pitanju rutinska stvar samo zbog toga što se tokom vremena može menjati. Istina je da je odabir šifre pretežne delatnosti “mala nauka”. Od nje zavisi da li ćete imati pravo da budete paušalno oporezovani, da li ćete morati da imate fiskalnu kasu, da li ste u obavezi da imate poslovni prostor…
Pošto se izvrši pravilan odabir šifre pretežne delatnosti, potrebno je pronaći optimalan poreski model. Za nekoga je paušal idealan, neko će biti konkurentniji ako je u PDV sistemu, a za nekoga će vođenje knjiga bez ulaska u PDV sistem biti najjeftinije. Pre nego što se opredeli za jednu od opcija, preduzetniku je potrebno naglasiti da ne postoji univerzalno, najbolje rešenje, već da je svaki slučaj sam po sebi specifičan, te da zahteva poseban tretman. Tek kada se sazna koja je vrsta delatnosti u pitanju, ko su budući kupci (fizička ili pravna lica), gde će biti sedište… moguće je napraviti optimalan poreski model. Naravno, optimalno je ono što je najjeftinije.
Finiš sveobuhvatne obuke preduzetnika podrazumeva davanje preciznih instrukcija kako popuniti poresku prijavu. Sav prethodni trud i sva znanja prikupljena do tada mogu “pasti u vodu” ukoliko poreska prijava nije popunjena na način koji poreskom obvezniku omogućava najpovoljnije rešenje. Propust u navođenju projektovanih prihoda može preduzetnika dovesi u situaciju da porez plaća više nego što bi trebalo. Dok propust u navođenju specifičnosti u okviru rubrike “Napomena” u poreskoj prijavi može dovesti do propuštanja šanse da se utvrdi značajno manji mesečni porez.