

Materijalne okolnosti u kojima živimo dovode nas u situaciju da na dnevnom nivou pravimo liste prioriteta. Novca nema za sva plaćanja koja treba da obavimo, pa se opredeljujemo da plaćamo u skladu sa definisanim prioritetima. Neredovno plaćanje poreskih dažbina brzo dovede do nastajanja duga, koji osim što je sam po sebi sve veći, vodi i stvaranju kamate, te se ukupan dug dodatno povećava. Preporuka je da u takvim okolnostima podnesete zahtev za odlaganje plaćanja duga, odnosno zahtev za reprogram duga (u daljem tekstu: zahtev za plaćanje poreza na rate).
Kako postupa Poreska uprava kada u svojim evidencijama vidi da neredovno plaćate poreske dažbine? Najpre pošalje opomenu u kojoj vas obaveštava da imate rok od pet dana od dana kada ste primili opomenu da izmirite celokupan dug. Misli se na glavni dug i kamatu koji je ta glavnica proizvela. U suprotnom, ukoliko se oglušite Poreska uprava ulazi u postupak prinudne naplate. Započinje ga donošenjem rešenja o prinudnoj naplati i prvo što možete očekivati je da će skinuti novac sa vašeg računa, jer je novac sredstvo kojim poreski organi najlakše namiruju dug. Ukoliko i pored prebacivanja novca sa vašeg računa na račun države i dalje dugujete, račun će vam biti blokiran. Zapravo nećete moći više da ga koristite na dosadašnji način, jer će svaki priliv novca automatski biti skidan i prosleđivan na račun države.
Na ovom mestu koristim priliku da napomenem da ukoliko duguje preduzeće čiji ste vi jedini ili jedan od vlasnika, neće biti blokiran vaš lični tekući račun, već tekući račun preduzeća. Međutim, ukoliko vi lično dugujete, jer ne plaćate porez na imovinu, porez na kapitalnu dobit, porez na prenos apsolutnog prava (ukoliko ste prodali nekretninu ili stan)… onda će biti blokiran vaš lični tekući račun.
Ukoliko je vaš dug (recimo) 900.000 dinara i preko tekućeg računa se naplati 200.000 dinara, Poreska uprava se neće zaustaviti na namirenju duga isključivo preko tekućeg računa, već će ustanoviti šta imate od pokretne i nepokretne imovine i krenuti u postupak popisivanja, a zatim i prodaje popisane imovine, sve do trenutka dok se u potpunosti ne izmiri dug (u konkretnom primeru – preostalih 700.000 dinara). Da bi se ovakav scenario sprečio potrebno je reagovati pre nego što se stvari otrgnu kontroli.
Stoga, kada ste dobili opomenu i rok od pet dana za izmirenje duga, prvo što je potrebno da uradite je da se obratite poreskim organima i da sravnite dug (utvrdite stvarno stanje duga). Često se dešava da iznos duga nije tačan. Mnogo je razloga za tako nešto. Nekada je evidencija koju vode poreski organi netačna zbog vaših propusta, ali neretko i zbog njihovih. Sve ono što je do poreskih organa, biće ispravljeno onog trenutka kada podnesete zahtev za sravnjenje duga, odnosno utvrđivanje stvarnog stanja duga. Istina, to često ide veoma sporo, ali pravi razlog koji treba da vas zabrine, je ukoliko je vaš dug nerealno mali. U pitanju je situacija u kojoj niste redovno podnosili poreske prijave, pa vas za te iznose koji se nalaze u nepodnetim poreskim prijavama Poreska uprava nije ni zadužila. Što je i logično, jer nema uvid u vašu poresku prijavu koju niste podneli. Pri usaglašavanju duga, kada podnesete poreske prijave (u suprotnom ćete biti prekršajno ili krivično gonjeni), dug će porasti za iznose koje ste uneli u podnete poreske prijave. Tada se nerealno mali dug sa početka priče, pretvara u realan dug, koji može biti znatno veći od
početnog.
Pošto ste sravnili dug, odnosno utvrdili stvarno stanje, pre nego što podnesete zahtev za odlaganje poreskog duga, potrebno je da napravite još jedan mali korak, a to je da podnesete zahtev za preknjiženje novca sa svih računa gde ste u preplati na račune gde dugujete. Recimo, ako vaše preduzeće plaća 10 vrsta različitih poreskih dažbina, može se desiti da na sedam računa postoji dug, a na tri računa postoji preplata. Pre podnošenja zahteva za plaćanje poreza na rate, potrebno je zahtevati od poreskih organa da preknjiže te preplate, odnosno da višak novca sa pomenuta tri računa prebace na preostalih sedam na kojima preduzeće duguje. Tek pošto se to obavi, podnosi se zahtev za odlaganje plaćanja poreskog duga tj. plaćanja poreza na rate. Važno je istaći da ovaj zahtev za plaćanje poreza na rate možete podneti u svakom trenutku, bez obzira da li je prinudna naplata već započela. Dobra stvar je što onog trenutka kada podnesete zahtev za plaćanje duga na rate, prekida se postupak prinudne naplate sve dok se vaš zahtev ne
reši.
Prvo, ukoliko se podnese odmah po sravnjenju duga ili pre isteka roka od pet dana koji je naveden u opomeni, sprečiće se postupak prinudne naplate, odnosno blokada tekućeg računa. Za neka preduzeća je ovo od krucijalnog značaja. Može se desiti da nemaju trenutno novca, jer im kupci kasne sa plaćanjem, ali će novčanog priliva biti za koji mesec. U takvim okolnostima vrlo je važno da dok do pomenutog novčanog priliva ne dođe, tekući račun preduzeća ne bude blokiran, jer blokada drastično pogoršava kreditni rejting. Nakon blokade računa, banke više neće biti spremne da vam olako daju kredite ili vam ih neće davati uopšte, smatrajući da ste rizičan poverilac, čim sebi dozvoljavate da vam tekući račun bude blokiran zbog dugova prema
državi.
Drugo, ukoliko vam Poreska uprava odobri da dug plaćate u ratama, dok god redovno uplaćujete rate, nećete biti u opasnosti da vam se za dug čije ste plaćanje odložili, pokrene postupak prinudne naplate. Treće, odobravanjem plaćanja na rate od strane Poreske uprave, zapravo vam se odobrava i otpis 50% od kamate koju je taj dug proizveo. Naravno, pod uslovom da uredno plaćate rate. U suprotnom, Poreska uprava ne samo da vam neće otpisati 50% kamate, već će, onog trenutka kada uoči da se ne pridržavate rokova u kojima treba da plaćate rate reprogramiranog duga, poništiti rešenje (sporazum) o plaćanju poreza na rate i samo vas obavestiti da je ušla u postupak prinudne naplate (blokada računa, popis imovine i sl.). Ako do ove situacije dođe, po zakonu nemate pravo čak ni na žalbu, jer se smatra da vam je država već izašla dovoljno u susret time što vam je omogućila da odložite plaćanje nagomilanog duga.
Postoji još jedna stvar koja je jako dobra pri podnošenju zahteva za plaćanje poreza na rate. Ne pominje se, ali se u praksi javlja. Naročito je korisna za dužnike koji ne mogu u roku od pet dana po opomeni doći do novca kojim mogu izmiriti dugovanja, ali mogu do novca doći u relativno kratkom periodu. Radi se o činjeniici da sama obrada zahteva za odlaganje plaćanja duga traži određeno vreme. Protok tog vremene ima isti efekat kao da vam je neko već poklonio deo vremena za odlaganje plaćanja duga. Prepiska sa poreskim organima, sakupljanje neophodne dokumentacije u vezi sa sredstvima obezbeđenja, mnogo zahteva za odlaganje plaćanja duga koje poreski organi primaju na mesečnom nivou… sve to utiče da vi i dok se ne odobri plaćanje duga na rate, već dobijate na vremenu da polako sakupljate novac za servisranje dugova.
Za pravna lica i preduzetnike nije potrebno sredstvo obezbeđenja ukoliko dug nije veći od 1.500.000 dinara, dok za fizička lica sredstvo obezbeđenja nije potrebno ukoliko je dug do 200.000 dinara. Sredstvo obezbeđenja je zapravo određena garancija državi da će se onaj ko podnosi zahtev za plaćanje duga na rate pridržavati onoga što mu je odobreno u rešenju (sporazumu) Poreske uprave, a to je da redovno uplaćuje rate. Sredstva obezbeđenja mogu biti nekretnine (stan, kuća, zemljište…), automobili, bankarska garancija i sl. Šta god da se ponudi kao garanacija (sredstvo obezbeđenja) potrebno je da od strane Poreske uprave bude procenjeno na vrednost koja je bar za 20% veća od iznosa duga koji se odlaže. Jedino kada je dozvoljeno da sredstvo obezbeđenja bude jednako vrednosti duga koji se odlaže je u slučaju da poslovna banka svojom garancijom ili na sličan način bude garant da će poreski dužnik redovno uplaćivati rate.
Maksimalan broj rata koji može biti odobren je 60, međutim potrebno je imati u vidu da se ovaj broj rata veoma retko odobrava. Poreska uprava utvrđuje koji će broj rata odobriti pre svega prema visini duga, ali i prema ekonomskoj sposobnosti poreskog dužnika. Ekonomska sposobnost je zapravo sposobnost dužnika da se nosi sa mesečnom ratom koju mu Poreska uprava odredi. Pošto se rate uplaćuju mesečno, lako se zaključuje da maksimalno vreme na koje se dug može odložiti iznosi 5 godina, odnosno 60 meseci.